Divnić, Juraj, hrvatski pjesnik i biskup (Šibenik, oko 1440 – Zadar, 8. VIII. 1530). Studirao vjerojatno na nekome od talijanskih učilišta i ondje postao doktor prava. God. 1464. dobio je nadarbinu crkve sv. Marije Magdalene na poluotoku Mandalini kraj Šibenika i posjede crkve Gospe od Rašelja kraj mjesta Zlarina. Ninskim biskupom postao je 1479. i bio do 1529., ali je iz zdravstvenih razloga već od oko 1482. boravio u Zadru. Potresen porazom na Krbavskome polju 1493., otišao je onamo i po preporuci ličkoga plemstva pisao papi Aleksandru VI. moleći ga pomoć, koju je on na to poslao u novcu, hrani i oružju. Sudjelovao je 1499. u obrani Nina za osmanske opsade grada, a zbog sve veće osmanske opasnosti nije sudjelovao u radu Lateranskoga sabora 1512–17., jer nije želio dulje izbivati iz svoje biskupije. Papa Hadrijan VI. oslobodio ga je, zbog starosti, pastoralnih obveza, ali mu je ostavio naslov ninskoga biskupa. Vlastitim sredstvima obnovio je 1528. katedralnu crkvu u Ninu i u njoj sagradio sebi grobnicu u koju je nakon smrti pokopan. Poznato je da se bavio pisanjem, ali osim njegova pisma papi Aleksandru VI. ništa nije očuvano. U pjesmi Ad Georgium Diphnicum Sibenicensem, J. Šižgorić predviđao mu je veliku pjesničku budućnost.
